Prednosti medijacije se ogledaju u bržem postupku, manjim troškovima kao i u tome da su strane u sporu te koje rukovode i upravljaju postupkom i da od samih strana zavisi tok kao i trajanje postupka posredovanja. Sa postupkom posredovanja se može započeti u bilo kom trenutku, nevezano za eventualno pokrenuti sudski postupak kao i za momenat u kojem se konkretni sudski postupak nalazi.[4] Isto tako, postupak posredovanja se može i prekinuti u bilo kom momentu. Uspešno postignuti sporazum o posredovanju bi mogao rezultirati povlačenjem tužbe (tužbenog zahteva) pred sudskim organom. Posrednik (medijator) može biti lice koje ispunjava uslove propisane zakonom, posebno uključujući da to lice ima završenu osnovu obuku za posrednika, dozvolu nadležnog ministarstva za obavljanje posredovanja i da je upisano u zvanični Registar posrednika.
Prema Pravilniku o tarifi o nagradama i naknadama u postupku posredovanja („Sl.glasnik RS“, br. 35/2015), nagrada za medijatora se određuje u poenima s tim da je vrednost jednog poena prema Pravilniku 100 dinara, a ukupan iznos nagrade se određuje prema dva kriterijuma po posredničkom sastanku:
Takođe, postoje i tzv. „mešavine“ medijacije i arbitraže (hibridni postupci) odnosno mogućnosti za strane u sporu u kojima se rešavanje spora započinje medijacijom, a usled okolnosti konkretnog slučaja završava arbitražom (tzv. med-arb)[8] i obrnuto (tzv. arb-med) [9], kao i mogućnost pokretanja arbitražnog postupka koji bi se zaustavio da strane u sporu pokušaju da reše spor medijacijom, a koji se okončava arbitražom (tzv. Arb-Med-Arb).[10] Uslovni problemi kod postupaka u kojima se meša više mogućnosti učešća u različitim postupcima mogli bi biti da kasnija odluka bude „pod uticajem“ odluke ili dogovora koja je prethodno donet(a), te se u kritičkim krugovima postavlja pitanje svrsishodnosti tog kasnijeg postupka. Takođe, priznanje arbitražnih odluka po Njujorškoj konveciji o priznanju stranih arbitražnih odluka koje su donete u postupcima započetim medijacijom je delom sporno, jer bi po pomenutoj Konvenciji odluka arbitraže ispunjavala uslov za priznanje samo ako je ceo postupak vođen prema arbitražnim pravilima.
Imajući u vidu da medijacija nije uvek poželjna, usled dugoročno loših odnosa među stranama, a ni uvek primenljiva, ukoliko jedna strana ne pristaje na takav način rešavanja spora, moglo bi se reći da je jedan od njenih nedostataka. Takođe, činjenica da se u svakom momentu može odustati od postupka medijacije, jer ne postoji konkretno opredeljen zahtev kao u sudskom ili arbitražnom postupku, a da pritom spor nije rešen, čini ga pomalo neizvesnim.
U postupku medijacije ne mora doći do raspravljanja ili pregovaranja o pravnim pitanjima (jer ni sam medijator ne mora da bude lice pravnog usmerenja), te ukoliko je u konkretnom sporu potrebno raspraviti i određena pravna pitanja, može dovesti do toga da strane ne reše spor, već da ga nastave u nekom drugom postupku što dalje povlači sva ona pitanja brzine rešavanja spora kao i troškova.
Zaključak je da su sama neformalnost postupka medijacije i neutralnost medijatora koji posreduje ono što ga čini prilično atraktivnim za strane u sporu koje nemaju vremena za vođenje dugačkih sudskih procesa, te se samim tim i unapređuje poslovanje u privrednoj sferi. Dobrovoljnost, privatnost i poverljivost postupka je itekako ključna i podsticajna za strane koje su u sporu, a konačni sporazum je prihvatljiv za obe strane (interesi obe strane su u srži medijacije, a ne puko utvrđivanje čisto pravnih pitanja). Koncept medijacije u sporovima intelektualne svojine između lica koja imaju dugu poslovnu saradnju bi stoga mogao biti dobar izbor. Kako je proces uključivanja medijacije u spornim situacijama koje pokriva oblast intelektualne svojine tek u povoju, i zahteva usavršavanje i edukaciju potencijalnih posrednika, ostaje da se vidi nivo zainteresovanosti fizičkih i pravnih subjekata za takvu mogućnost, a u cilju efikasnijeg postizanja rezultata.
Autor teksta:
[amo_member id=”5953″ item-width=”250″ align=”left” item-margin=”20″ full-width=”yes” panel=”right”]
PRATITE NAS NA INSTAGRAMU: kliknite ovde.
PRATITE NAS NA FACEBOOK-U: kliknite ovde.
*Napomena: Tekstovi u okviru projekta, priredjeni su u vidu stručnih radova i predstavljaju vrstu pisanog rada koji sadrži korisne priloge iz domena određene struke. Stručni rad ne mora biti izvorno istraživanje i ne mora sadržati nove, originalne naučne spoznaje i rezultate. Njegova osnovna svrha sastoji se u prikupljanju i tumačenju već poznatih činjenica, informacija, stavova i teorija, na način koji doprinosi širenju naučnih spoznaja, razvijanju novih pristupa u interpretaciji i primeni postojećih naučnih rezultata i prilagođavanju tih rezultata potrebama savremene teorije i prakse. Udruženje Nomotehnički Centar iz Beograda, ne odgovara za tumačenje prikupljenjih činjenica, informacija, stavova i teorija u autorskom radu, svaki autor odgovara za tačnost informacija u svom radu.
Svako kopiranje, umnožavanje, objavljivanje i distribuiranje celine ili delova teksta predstavlja povredu autorskog prava i krivično delo (shodno odredbama Zakona o autorskom i srodnim pravima i Krivičnog zakonika).
Korišćenje delova teksta dozvoljeno je shodno autorskom pravu i uz saglasnost Udruženja Nomotehnički Centar kao i autora: Aleksandra Burić.
ODRICANJE OD ODGOVORNOSTI – Sadržaj internet mesta služi u informativne i edukativne svrhe. Odgovarajući pravni instrumenti imaju prednost u odnosu na informacije sadržane na internet prezentaciji. Udruženje Nomotehnički Centar iz Beograda ne prihvata odgovornost za bilo kakvu upotrebu infromacija sadržanih na internet prezentaciji.